Kada izgovorimo reč „nafta“, većina nas verovatno najpre pomisli na automobil, benzinsku stanicu i gorivo.
Zašto nam je nafta potrebna čak i ako ne vozimo automobil?
09. 11. 2026
Datum:
09.11.2026.
Vreme za čitanje:
5 minuta
Kada izgovorimo reč „nafta“, većina nas verovatno najpre pomisli na automobil, benzinsku stanicu i gorivo.
Ali, zamislite da jednog jutra svi automobili na ulicama postanu električni. Da li bi nam nafta odjednom postala nepotrebna? Odgovor je – ne.
Nafta nije samo supstanca od koje nastaje gorivo za automobile. Ona je istovremeno i sirovina za čitav niz proizvoda koje koristimo svakog dana – od puteva i ambalaže, preko odeće i elektronike, sve do medicinske opreme.
Čak i kada ne sedimo za volanom, veoma je verovatno da se tokom jednog dana u mnogo slučajeva susrećemo sa proizvodima koji su nastali zahvaljujući nafti ili njenim derivatima.
Za šta se nafta koristi
Sirova nafta je složena mešavina različitih ugljovodonika. Kada se preradi u rafineriji, iz nje ne nastaje samo motorno gorivo. Dobijaju se različite frakcije i proizvodi koji mogu da posluže kao sirovine za druge industrije.
Kako objašnjava prof. dr Dragan Govedarica, šef Katedre za naftno-petrohemijsko inženjerstvo na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu, savremene rafinerije odavno nisu usmerene isključivo na proizvodnju goriva.
„Nekada su rafinerije nafte bile usmerene samo na proizvodnju goriva, poput dizela, benzina, kerozina, tečnog naftnog gasa i mazuta. Danas to nije dovoljno za opstanak na evropskom tržištu. Iz nafte se dobijaju i bitumeni, koji su osnova za dobijanje asfalta, ali se koriste i za krovne konstrukcije i hidroizolacione materijale. Tu su i bazna ulja za proizvodnju različitih vrsta maziva, od motornih i hidrauličnih ulja do procesnih i medicinskih ulja“, navodi Govedarica.
Prema njegovim rečima, gotovo da nema grane industrije koja ne koristi barem neku vrstu tečnih maziva, dok proizvodi i nusproizvodi prerade nafte predstavljaju sirovinu za dobijanje nekoliko hiljada petrohemijskih proizvoda.
Pogledajte oko sebe
Počnimo od nečega što verovatno trenutno držite u ruci – telefona. U njegovoj proizvodnji koriste se brojni materijali, a određene komponente i materijali za elektroniku povezani su sa petrohemijskom industrijom. Isto važi i za računare, televizore, slušalice i veliki broj drugih elektronskih uređaja.
To ne znači da je telefon „napravljen od nafte“. Put od sirove nafte do konačnog proizvoda mnogo je složeniji. Međutim, različite hemikalije i materijali dobijeni iz petrohemijskih sirovina mogu biti deo veoma složenog lanca proizvodnje.
„Tipična evropska rafinerija nafte, u zavisnosti od kompleksnosti, omogućava dobijanje između 20 i 50 različitih proizvoda nafte. Ti proizvodi dalje predstavljaju sirovine za dobijanje oko 6.000 proizvoda koje svakodnevno koristimo“, kaže Govedarica.
Od nafte do plastike
Jedna od najpoznatijih veza između nafte i svakodnevnog života jeste plastika.
Proces počinje od relativno jednostavnih molekula koji se kroz hemijske procese pretvaraju u sirovine poput etilena i propilena. Od njih se dalje proizvode različite vrste polimera, odnosno materijala od kojih nastaje ogroman broj predmeta.
Flaše. Pakovanja. Kućni aparati. Delovi automobila. Medicinska ambalaža – i još mnogo toga.
Govedarica navodi da se iz sirove nafte dobijaju i različite vrste sintetičkog kaučuka, koji predstavlja osnovnu komponentu za proizvodnju gume, ali i sirovine za proizvodnju deterdženata, rastvarača, građevinskog materijala (za izolaciju, vodovod i kanalizacioni sistem, elektrokablove) boja i lakova, farmaceutskih proizvoda i kozmetike.
A šta je sa odećom?
Ako ste danas obukli majicu, trenerku ili jaknu od poliestera, poliamida ili akrila, nosite sintetičko vlakno. I ona predstavljaju još jedan primer kako petrohemija ulazi u naš svakodnevni život. Poliester, na primer, spada među najrasprostranjenija sintetička vlakna i koristi se za sportsku odeću, jakne, rančeve, tepihe i brojne druge proizvode.
To ne znači da je svaka sintetička tkanina direktno napravljena od nafte. Put do konačnog proizvoda mnogo je složeniji. Zajednička tačka može biti petrohemijska sirovina iz koje se kroz niz hemijskih procesa dobijaju materijali sa potpuno novim svojstvima.
Nafta tako može da promeni svoj oblik toliko puta da je teško povezati konačni proizvod sa njegovim početkom.
A medicina?
Petrohemijske sirovine koriste se u proizvodnji širokog spektra materijala koji imaju primenu u medicini. Plastika i polimeri nalaze se u različitim vrstama medicinske ambalaže, cevčicama, zaštitnoj opremi, špricevima i mnogim drugim proizvodima. Govedarica navodi i neke manje poznate primere.
„Paste za zube mogu sadržati pojedine komponente proizvedene od petrohemijskih sirovina, kao što su natrijum-lauril-sulfat, polietilen glikol i različiti sintetički polimeri. Kontaktna sočiva takođe mogu sadržati petrohemijske proizvode, kao i parfemi, kozmetički, medicinski i farmaceutski proizvodi, pelene za bebe, ruževi, pa čak i pojedine komponente solarnih panela, računara i mobilnih telefona“, kaže on.
Jedan od zanimljivijih primera je vanilin – jedinjenje koje se nalazi u veštačkoj aromi vanile i koristi se, između ostalog, u proizvodnji sladoleda, a koje se može dobiti iz nafte.
Nafta i ono što ne vidimo
Nafta se, međutim, ne nalazi samo u proizvodima koje držimo u rukama. Njena uloga proteže se i na proizvodnju, transport i funkcionisanje čitavog sistema snabdevanja.
Tu posebno mesto ima dizel.
„Putnička vozila predstavljaju samo jedan segment mnogo šireg sistema u kojem nafta ima ključnu ulogu. Kamionski saobraćaj kojim se dopremaju sirovine, industrijski proizvodi i hrana do supermarketa, traktori i kombajni koji učestvuju u poljoprivrednoj proizvodnji, građevinske mašine, brodovi i industrijska vozila u fabrikama danas u velikoj meri zavise od dizela“, objašnjava Govedarica.

Šta bi se dogodilo kada bismo sutra prestali da koristimo naftu za automobile?
Elektrifikacija saobraćaja nesumnjivo menja način na koji koristimo energiju. Ali čak i kada bi automobili, autobusi i kamioni u potpunosti prešli na električni pogon, potreba za petrohemijskim sirovinama ne bi nestala.
„Putnička vozila predstavljaju samo jedan segment mnogo šireg sistema u kojem nafta ima ključnu ulogu. Kamioni, traktori, građevinske mašine, brodovi i industrijska vozila danas u velikoj meri zavise od dizela. Svaki značajniji poremećaj u njegovoj proizvodnji i dopremanju mogao bi da utiče na lance snabdevanja hranom, lekovima i drugim osnovnim proizvodima“, kaže Govedarica.
Još važnije, nafta nije samo energent. Ona je i sirovina za proizvodnju materijala koji se koriste u gotovo svim delovima savremene privrede.
To je bilo posebno vidljivo tokom pandemije, kada je naglo porasla potražnja za zaštitnim maskama, rukavicama, špricevima, infuzionim sistemima i drugom medicinskom opremom. Mnogi od tih proizvoda izrađeni su od sintetičkih polimera dobijenih iz nafte i prirodnog gasa.
Nafta i energetska tranzicija
Energetska tranzicija zato nije samo pitanje zamene motora sa unutrašnjim sagorevanjem električnim motorom. Reč je o promeni šireg energetskog i industrijskog sistema.
„Budućnost energetike i industrije ne leži u potpunom napuštanju jednog izvora energije i njegovoj zameni drugim, već u pronalaženju održivog balansa između energetskih potreba društva, ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine“, ističe profesor Govedarica.
U tom procesu sve veću ulogu imaju obnovljivi izvori energije, skladištenje energije, zeleni i niskougljenični vodonik, ali i razvoj alternativnih sirovina, biopolimera, recikliranih materijala i proizvoda iz biomase.
Važna je i cirkularna ekonomija – odnosno ponovna upotreba i reciklaža materijala kako bi se smanjila potrošnja prirodnih resursa i količina otpada.
Zato pitanje budućnosti nije samo kada ćemo prestati da koristimo naftu za automobile, već kako ćemo obezbediti energiju i sirovine koje su nam potrebne, uz što manje opterećenje životne sredine.